IVANEC - Iako je iza Ivanečkog kluba kolekcionara, u njihovom tek trogodišnjem postojanju (osnovani su 30. siječnja 2003. godine), čak trinaest (četiri odrađene pod imenom Varaždinski klub kolekcionara, Sekcija Ivanec) izvrsno posjećenih i prihvaćenih izložbi, nijedna od njih nije privukla takvu pozornost, barem ne u širim okvirima, kao nedavno objavljivanje prvog broja časopisa «Ivanečka škrinjica». Takvim ishodom situacije pomalo je iznenađen i Boris Krznar, predsjednik kluba, koji nam je u kratkom razgovoru iznio neke detalje vezane uz «škrinjicu».

IO: Gospodine Krznar, jeste li očekivali da će «Ivanečka škrinjica» izazvati ovakav interes ?

KRZNAR: Pa, moram biti iskren, i reći da ne. Vjerovali smo da će to biti zanimljivo štivo, ali ovako nešto, iskreno da kažem, nismo očekivali.

IO: Prije nego krenemo dalje, možda da nam kažete kako je uopće došlo do ideje o pokretanju takvog časopisa.

KRZNAR: Poznato je da već godinama, točnije od 1994., kada je objavljen zadnji broj «Ivanečkog kalendara», nije objavljeno ništa što bi prikazivalo ivanečka povijesna zbivanja u Ivancu. A kako smo mi udruga kojoj je prioritet očuvanje starina, procijenili smo da bi nešto takvo moglo zanimati naše sugrađane, pa smo ideju, eto, i sproveli u djelo. Istina, malo kasnije nego smo planirali; promocija je naime, prvotno bila planirana za početak prosinca prošle godine, no, ona je zbog objektivnih razloga pomaknuta za mjesec dana.

IO: Kako ste pokrili troškove tiskanja ?

KRZNAR: Jedan dio pokrio je klub, a ostatak tiskara (Ibis – Grafika, IV Ravnice 25, Zagreb), u kojoj je rađen časopis, te neki privredni subjekti s našeg područja.

IO: «Ivanečka škrinjica» nije zainteresirala samo naše sugrađane …

KRZNAR: Gotovo svakodnevno nam se javljaju zainteresirane institucije, možemo reći iz cijele Hrvatske. Eto, baš smo prije par dana, na njihov zahtjev, poslali nekoliko primjeraka u Zagreb, Filatelističkom savezu i Muzeju HT – a, a putem e - maila (kolekcionariånet.hr), javili su nam se i iz Dalmacije i Slavonije. Usto, jedan je primjerak po privatnoj liniji završio na Filozofskom fakultetu, gdje je izazvao pozornost, pa ćemo morati poslati još, a ima i zgodnih primjera. Naime, nedavno nas je iz jedne škole nazvao profesor povijesti, koji je tu knjigu vidio kod jednog od učenika, koji ju je pak uzeo od roditelja i donio u školu. A prije dva dana, mene je zaustavila jedna gospođa, koja je pitala kako bi mogla doći do časopisa, jer je tražila u svim knjižarama, i nije ga mogla kupiti.

IO: To je nesumnjivo dokaz da ste napravili dobru stvar. Pretpostavljamo da ste svim kulturnim ustanovama na našem području poslali primjerke.

KRZNAR: Da. Do sada smo poslali sada knjižnicama u Ivancu, Lepoglavi i Varaždinu, Dvoru Trakošćan, varaždinskom Gradskom muzeju, Gradovima i Općinama na području bivše Općine Ivanec, Turističkim zajednicama na području naše županije, i još nekim institucijama, a dali smo i brojnim građanima. Ako smo nekog zaboravili, ispričavamo se, i pozivamo ga da se javi.

IO: Koliko ste primjeraka dosad ukupno podijelili ?

KRZNAR: Između 500 i 600.

IO: Stalno pričamo podijelili. To znači da je časopis besplatan ?

KRZNAR: Da, on je besplatan, i da ne zaboravim, tiskan je ograničenom tiražu od 1000 primjeraka, tako da ima i veliku kolekcionarsku vrijednost, jer neće biti dodatnog tiskanja.

IO: On je i, da se tako izrazimo, «zaštićen proizvod» ?

KRZNAR: «Ivanečka škrinjica» je prijavljena nadležnim institucijama, ima svoj broj (ISSN 1854-710X), i ništa iz nje neće biti moguće objaviti bez suglasnosti izdavača, glavnog urednika i autora.

IO: Po ovome što ste dosad rekli zaključujemo da, ako časopis nekog još zanima, krajnje je vrijeme da se javi ?

KRZNAR: Kao što sam rekao, ostalo je još nešto preko četiri stotine primjeraka, od čega ćemo jedan dio ostaviti za potrebe kluba, ostalo podijeliti. A kako smo već konstatirali u uvodu, obzirom je interes veliki, mislim da ćemo se ubrzo «riješiti viška». Zato pozivam zainteresirane da se jave na naš e-mail, a mogu se meni, dopredsjedniku Borisu Jagetiću – Darabošu, ili bilo kojem drugom članu kluba, ukoliko žele osigurati svoj primjerak.

IO: To znači da ste klub, da tako kažemo, «otvorenih vratiju» ?

KRZNAR: Svatko 'ko nam se želi pridružiti, može to napraviti bez ograničenja. Bilo putem javljanja nekom od naših članova, a to isto može se napraviti svake prve srijede u mjesecu, kada u prostoru bivšeg «Kamena», koji se nalazi u krugu poduzeća Jedinstvo d.d., održavamo redovite sastanke.

IO: I za kraj, kada je u planu drugi broj «Ivanečke škrinjice» ?

KRZNAR: Mi smo s pripremama već započeli, a očekujemo da će biti objavljen do kraja ove godine.

IO: Hoće li biti nekih izmjena ?

KRZNAR: Ne posebnih. I dalje ćemo obrađivati povijesne teme s ivanečkog područja, a bitnija izmjena trebala bi se odnositi na povećani broj stranica.

IO: Hvala na razgovoru, i želimo Vam još puno «Ivanečkih škrinjica» i puno uspjeha u radu Ivanečkog kluba kolekcionara .

KRZNAR: Hvala i Vama, i na kraju koristim priliku da pozovem sve koji to žele, da nam se pridruže u našem radu, kako bi zajedno od propadanja i zaborava sačuvali barem jedan dio naše kulturno – povijesne baštine.