
Blažević potpisao novi ugovor sa Ekol Ivančicom
Rukometni je Ivanec u znaku broja devet. Devet odigranih utakmica, devet osvojenih bodova i s trenutačnim plasmanom na devetom mjestu 1. Hrvatske rukometne lige, Ekol Ivančica je dočekala podužu prvenstvenu pauzu, uvjetovanu odgađanjem utakmice sa Perutninom PIPO IPC zbog obveza Čakovčana u Kupu EHF – a, te nastupom reprezentacije na Svjetskom kupu u Švedskoj.
Ovu smo pauzu iskoristili da s trenerom Ekol Ivančice, prof. Vladimirom Canjugom rezimiramno dosadašnji dio sezone, s kojim smo razgovarali na tribinama ivanečke dvorane, za vrijeme utakmice Regionalne lige sjever, u kojoj su se sastali rukometaši Ekol Ivančice i Varteks Di Capria, uzrast 1992. i mlađa godišta.
Prema mojim procjenama, rekao je Canjuga u uvodu, mi smo dosadašnjim rezultatima postigli bar 50 % iznad očekivanog, obzirom da je kod kuće osvojeno devet, od deset mogućih bodova, a posebno vrijedi istaknuti da su pobijeđeni klubovi koji su u ovom momentu ispred nas na tablici. Isto tako, napominjem da smo ovu sezonu puno bolje otvorili nego lanjsku. Podsjećam da smo lani u to vrijeme bili pri dnu ljestvice, uz ostalo, u Ivancu smo poraženi od Zameta i igrali nerješeno sa Medveščakom, a te smo ekipe, uz Moslavinu i Split, sada pobijedili. Nemojmo također zaboraviti da smo u ovu sezonu ušli bitno oslabljeni, obzirom da su Fodrek, Rešetar i Halamek prestali igrati, Pavelić je otišao u Italiju, a Kolar, naš najbolji prošlosezonski igrač, u Austriju.
Treneru je nezahvalno isticati najbolje pojedince, ali, biste li ipak napravili iznimku i izdvojili neke igrače, koji su po Vašem mišljenju “povukli” više od ostalih ?
Hmm. Pa, eto, mogli bismo reći da je Alen Blažević odlično odigrao sve domaće utakmice, zatim vratar Mateša, a protiv Osijeka i Dubovečak. Dino Poje i Ivan Uremović također su domaća konstanta, a najugodnije otkriće svakako je Predrag Prešnjak. Moram tu spomenuti i veliki obrambeni angažman Mileca, Putareka i Vladimira Harjača, jer smatram da je upravo obrana ključ dobrih igara u domaćim susretima.
Nakon dobrih predstava kod kuće, u gostima se redovito gubi visokim omjerom od relativno slabijih ekipa. Što je razlog tome?
To je doista teško objasniti, ali vjerujem da on leži u psihi igrača, jer nakon sjajne atmosfere koju u Ivancu stvaraju naši navijači, zahvaljujući kojoj igrači daju i 150 % svojih mogućnosti, u gostima ta podrška izostane, i iz tog razloga kao da nastane blokada u glavama igrača. Mislim da je to osnovni razlog. Moram istaknuti da u takvim okolnostima koristimo više mlađe igrače, koji u gostujućim utakmicama na neki način stasavaju, da bi kroz godinu dvije postali nositelji naše igre.
Spomenuli ste maloprije Alena Blaževića. Kakav je njegov status u klubu ?
Moram sa zadovoljstvom istaknuti da je s njim potpisan novi ugovor, obzirom da je dosadašnji isticao 31.12. ove godine. Ugovor je potpisan na 1,5 godinu, s klauzulom da na završetku sezone, u slučaju povoljne ponude, može napustiti klub. Moram isto tako reći da je Blažević trenutačno jedan od najtraženijih mladih igrača, i za njega su veliki interes pokazali renomirani europski klubovi, poput Kiela i Pivovarne Laško, aktualnog prvaka Europe, a znamo da je za njega već duže vrijeme zainteresiran i Zagreb. Svi su nas ti klubovi već kontaktirali, i živo su zainteresirani za njegov dolazak, tako da smo potpisivanjem novog ugovora napravili veliki posao za klub, ali i za njega, jer će se kod nas u potpunosti afirmirati. Sumnjam da bi u bilo kojem od imenovanih, ili nekih drugih klubova dobivao minutažu kao kod nas, koja mu omogućuje prosjek od gotovo deset golova po utakmici.
Blažević je pozvan i u reprezentaciju, s kojom je otputovao na Svjetski kup u Švedsku. Smatrate li to opravdanim ?
On je taj poziv apsolutno zaslužio, premda mislim da je došao malo prerano, jer mu fali iskustva u tim tzv. velikim utakmicama. Njegovo pozivanje u reprezentaciju doživljavam i kao priznanje gradu, klubu, a i meni kao treneru, a vrijedi istaknuti kako je on, sa svojih 18 godina, najmlađi igrač ikad pozvan u nacionalnu rukometnu selekciju. Ja ne sumnjam da će opravdati uvrštavanje u reprezentaciju, jer on je definitivno budućnost našeg rukometa, i jedan od najboljih europskih igrača na toj poziciji, što je dokazao na juniorskom prvenstvu Europe u SiCG.
Pratite li igru reprezentativnih kandidata, igrača s kojima ste na juniorskom prvenstvu Europe osvojili srebrnu medalju ?
Da, svakako. Uz Blaževića, većina tih igrača je ove sezone postala nositeljima igre u svojim momčadima, poput Čupića u Metkoviću, Nekića u Zadru, Đone u sarajevskoj Bosni, koju trenira Kasim Kamenica, te Kovačevića u Dubravi, koji nam je, usput rečeno, u nedavnoj utakmici zabio deset golova. Bolji dokaz trenutačne forme nije potreban.
Vratimo se sada opet na Ekol Ivančicu. Kakvi su planovi u ovoj pauzi ?
Ništa posebno. Redovito treniramo i čekamo naredne utakmice. Mada u tom dijelu imamo konstantno iste probleme, obveze igrača na fakultetima i na poslu, no, ti su problemi naša svakodnevica, i na njih smo se već privikli.
Gdje vidite Ekol Ivančicu na kraju ove sezone ?
Mislim da je ova ekipa sposobna ponoviti lanjski uspjeh, a to je plasman u gornjem dijelu lige 10, završio je Canjuga.
Paralelno sa završetkom razgovora s šefom ivanečke rukometne struke, kraju je privedena i utakmica najavljena u uvodnom dijelu. Mladi rukometaši Ekol Ivančice pobijedili su vršnjake iz Varteks DiCapria rezultatom 15:13, zahvaljujući seriji od 5:0 u posljednjih desetak minuta. Najistaknutiji pojedinci sa po pet postignutih golova bili su Ivan Brezić i Jurica Vidaček u redovima domaćina, te Martin Marčec kod gostiju.