ZAGREB - Oko 22.00 sata počela je svirka u klubu Boogaloo, a zasvirao je bend Tranzistor, koji je samo bio prethodnica glavnim zvijezdama večeri. Ugodno izneneđen svirkom Tranzistora, koja je neka vrsta hc-a, s tekstovima pjesama na hrvatskom (što je danas rijetko), bio sam dobro zagrijan za početak koncerta irske grupe Therapy ? koja je počela sa svirkom sat kasnije. Atmosfera je izlaskom članova banda (Andy Cairns – vokal, gitara; Neil Cooper – bubnjevi; Michael McKeegan – bas) uzavrela do vrhunca i održala se takvom u idućih nešto više od sat i pol žestoke svirke. Svirajući sve bitne hitove, poput „Stories“, „Diane“, „Knives“, „Die Laughing“, „Isolation“ ..., „terapeuti“ su isisali iz publike energiju koja se tjednima pred koncert skupljala u njima, ne razočaravši i najzahtjevnije. Trošile su se glasnice, ruke su bile u zraku, a pomalo se i skakutalo uz pivu u ruci.



Tranzistor

Andy je održavao atmosferu udijelivši koji kompliment publici kako je fantastična, pa i malo žešćom retorikom na račun američkog predsjednika, koju ovom prilikom nije pristojno citirati, a koju je publika drage volje prihvatila (ipak je to izgleda u trendu - Pearl Jam i sl.). O kvaliteti svirke neću puno pričati, kirurška točnost se podrazumijeva, što je zapanjujuće poznavajući zahtjevnost muzike ovog benda, i to naročito bubnjarskih dionica.



Therapy ? 1

Therapy ? su konstantno održavali kontakt s publikom održavajući dobru atmosferu, dolazeći do ruba bine i svirajući na pola metra od publike. Često su bili tako blizu da su ih najgorljiviji fanovi mogli i dotaknuti. I tada je svirka završila, ali dobro popunjeni Boogaloo im nije dopustio da odu. Ubrzo su se vratili na bis i odsvirali još par stvari, uključujući i „Nowhere“, te završili sa svirkom.

I to je to. Therapy? u Zagrebu. Odličan koncert, prije svega, uzavrela atmosfera, zahvalna publika, sve, što je jednom prosječnom poznavatelju Therapya ? značajno bilo je dobro odsvirano. Isto tako, Boogaloo je bio pun, ali ne do kraja (nedostajalo je još stotinjak ljudi da bude fina gužva), što je sramota jer karta i nije baš bila preskupa za jedan takav događaj (120 kn u pretprodaji). Neki zaista bezvrijedni izvođači napune dvorane bez problema i to sa mnogo skupljim upadom. Zar je mladež izgubila ono nešto buntovničko što bi trebala imati u sebi, naročito i tinejđerstvu? A tekstovi Therapya ? su hvale vrijedni i često buntovni.



Therapy ? 2

Još jedna po meni loša stvar, a to je trajanje koncerta. Naime kraj 11 izdanih albuma svirati samo oko sat i pol je prekratko. Stvarno prekratko. Što se mene tiče ostali su dužni bar još sat vremena svirke. Također, svirali su premalo stvari sa novog albuma „One Cure Fits All“ koji je zaista dobar, iako sam upamtio da su odsvirali „Walk Through Darkness“ i još dvije-tri, ali nisu „Dopamine Seratonin Adrenaline“, što mi je osobno jako žao. Mogli su odsvirati i još pokoju sa „Troubleguma“ (1994), njihovog definitivno najkomercijalnijeg, pa i najboljeg albuma. Sve u svemu, tko nije bio a želio je ići, može slobodno suze liti i na idućem koncertu Therapy ?-je u Zagrebu neka bude najglasniji...



Therapy ? 3

Tekst & photo:

Domagoj Anđel