Dvadesetogodišnja Lepoglavčanka Tea Mošmondor nedavno je na Europskom juniorskom prvenstvu koje je održano u grčkom Solunu, osvojila zlatnu medalju u ekipnoj konkurenciji, što je bio povod da joj se u prostorijama Grada Lepoglave upriliči primanje, koje su organizirali predstavnici lepoglavske gradske i sportske «vlasti». Obzirom da je Tea zbog brojnih obveza, u prvom redu fakultetskih i karatističkih, a i još nekih, o kojima ćete više čuti od nje same, u posljednje vrijeme sve rjeđe u svojem gradu, ovu smo prigodu iskoristili da s njom popričamo. O karateu naravno, ali i još nekim temama.

Tea, kada i zašto si odabrala karate?

Trenirati sam počela u osnovnoj školi, negdje 1996. godine, i to na nagovor roditelja. Naime, kako sam bila dijete puno energije, oni su mi predložili da ju iskoristim na najbolji mogući način, a to je kroz sport. Obzirom da je u to vrijeme moj brat već trenirao karate, pomogao mi je u mojoj odluci da višak energije potrošim baveći se upravo tim športom.

Možeš li povući paralelu odnosa u karateu između vremena kad si ti počinjala i današnjeg?

Kad sam je počela, puno se manje ljudi bavilo karateom, samim tim je bila i slabija konkurencija. S vremenom se sustav, da tako kažem, modernizirao, odnosno karate je postao organiziraniji, samim tim i popularniji i masovniji, što je pojačalo konkurenciju, i sada se puno teže ostvaruju bolji rezultati. Ali je zato lakše raditi i trenirati, jer su stvoreni puno bolji uvjeti.

Jača konkurencija očito je pozitivno utjecala na tebe. Osvojila si brojne medalje, a i tri si puta bila proglašavana najboljom športašicom grada Lepoglave. Znaš li možda koliko si dosad osvojila medalja i ostalih priznanja?

Imam pedesetak medalja, četrnaest pehara, a bila sam proglašena i za najperspektivniju sportašicu Lepoglave. Osvojila sam dovoljno medalja za sada, no, ja imam tek dvadeset godina, i ispred mene je još mnogo natjecanja u seniorskoj konkurenciji, a nadam se i medalja.

Spomenula se u nekoliko navrata trenera Vladimira Ivanušu. Kakva je njegova uloga u tvojoj «priči»?

On je u mene uložio puno truda i strpljenja i mogu reći osobnog odricanja. Obzirom da je sa mnom od početaka, sigurno je jedan od najzaslužnijih za moje rezultate. On je ustvari od mene napravio borca. Jednostavno rečeno, naučio me gotovo svemu što znam.

Možeš li nam sada reći koje su ostale članice reprezentacije Hrvatske s kojima si se okitila zlatnom medaljom u Solunu?

Uz mene, tu su još Petra Naranđa, Ivana Bebek i Dijana Saleš, a izbornik nam je Josip Makovec, s kojim inače treniram i u KK Vrapče.

Za vrhunske je domete potrebna dobra atmosfera među članovima ekipe. Možeš li malo opisati kakav je vaš međusobni odnos?

Da, to je točno. I za pojedinačni, a pogotovo za ekipni rezultat bitna je dobra atmosfera. Svi se moraju dobro znati, i raditi kao jedan. Bitno je također i međusobno povjerenje, ali i zajedničko druženje van karatea, u slobodno vrijeme. Mi se za sada dobro slažemo, i to je rezultiralo solunskim uspjehom.

Reci nam kakav je tvoj klupski status.

Trenutačno sam članica KK Globus iz Čakovca, gdje mi je trener Vladimir Bošnjak, a uz Vrapče, što sam već rekla, treniram i u KK Samobor, sa trenerom Darkom Šimunecom.

Možeš li onima koji poznaju Teu Mošmondor karatisticu, opisati što je ona kada se ne «tuče»?

Trenutno sam studentica ekonomije, što mi oduzima najviše vremena, jer moram dosta učiti. Volim šetnje, još uvijek sam izviđač, koliko mi to vrijeme dopušta, a ostalim aktivnostima poklanjam malo, jer mi većina slobodnog vremena otpada na karate.

I za sam kraj, planovi za budućnost.

Ja volim karate, međutim on mi nije prioitet, jer to nije veliki sport kao recimo nogomet, i od njega se ne može živjeti. Zato mi je najvažnije da završim fakultet, i da se zaposlim. Karateom se mislim baviti još desetak godina kao natjecatelj, a nakon toga ću sigurno ostati u karateu, da li kao sudac, trener, ili nešto treće, to ćemo vidjeti.

Hvala ti na razgovoru, i još jednom čestitke za osvojeno zlato, i želimo ti mnogo uspjeha u nastavku karijere.

Hvala i Vama, i posebno hvala mojim lepoglavčanima na ovakvom prijemu.